Vesti i dogadjaji

Svetski dan Habitata 09: govor dr Ane Kajumulo Tibaijuka povodom Svetskog dana Habitata 2009

Meni i mojim kolegama iz UN-HABITAT-a je čast da smo ovde povodom ovog istorijskog događaja kada su vlada i narod Sjedinjenih Američkih Država domaćin Svetskog dana Habitata u svom glavnom gradu Vašingtonu D.C. Na početku, dozvolite mi da izrazim svoju iskrenu zahvalnost liderstvu i privrženosti koje su pokazali poštovani sekretar Šon Donovan i kopredsedavajući Počasnog komiteta g-đa Valeri Džaret i g-đa Melodi Barns i svi članovi njihovog tima. Posebno treba pomenuti dr Džudit Rodin, predsednika Rokfeler fondacije i njen tim za moralnu i materijalnu podršku pripremnom procesu koji nas je danas okupio ovde u Vašingtonu D.C. Naši partneri su mnogobrojni i raznoliki, i vi ste danas ovde. Zahvaljujem vam se na prisustvu. Habitat za humanost je posebno imao ključnu ulogu u aktuelizaciji Svetskog dana Habitata pod rukovodstvom mog prijatelja Džonatana Rekforda. Zahvalna sam na podršci i usmeravanju koje smo dobili od Stejt Departmenta, koji su oličeni u prisustvu Njene ekselencije ambasadora Suzan Rajs na ovom međunarodnom skupu oko sprovođenja zadataka u vezi ljudskih staništa. Svet posmatra kako se Dan habitata pretvara u Nedelju habitata sa širokim spektrom aktivnosti u gradu, uključujući one koje obavljaju profesionalci za ovu tematiku, kao što je Udruženje američkih planera, koje predvodi naš ključni partner profesor Pol Farmer.

Hvala vam na ovoj podršci.

 

Vaše ekselencije,

Tema Svetskog dana Habitata 2009 je Planiranje naše urbane budućnosti. Kao izvršni direktor agencije Ujedinjenih nacija za ljudska staništa u periodu od skoro cele decenije, mogu da vam kažem da od kada ljudi pamte nije bilo perioda kada je planiranje naše urbane budućnosti bilo urgentnije nego što je to danas. Danas više od pedeset procenata – skoro tri i po milijarde – stanovnika naše planete živi u gradovima. Ovaj broj će porasti na šest milijardi u sledećih četrdeset godina. Skoro sav rast stanovništva na Zemlji od sada pa do 2050. godine odvijaće se u gradovima.

Nažalost, najveći deo ovog rasta desiće se u sirotinjskim kvartovima gradova u kojima se prepliću siromaštvo, besposlenost i isključivost koji milionima pružaju malo više od bede i patnje. U zemljama u razvoju, kombinacija brze migracije iz sela u grad i velikog prirodnog priraštaja doveli su do situacije da je stopa rasta stanovništva veća od mogućnosti da se obezbedi odgovarajući stambeni prostor, radna mesta, pitka voda, kanalizacija, obrazovne i zdravstvene usluge, efikasan transport i održivi prirodni resursi. Stanovništvo u sirotinjskim delovima grada je u porastu. Prirodne katastrofe su takođe u porastu. Naša omladina ne može da pronađe unosan posao, pa je podložna kriminalnom i asocijalnom ponašanju. Brza i haotična urbanizacija u Africi se sada prepoznaje kao najveća pretnja posle HIV-a i SIDE. U mnogim gradovima razvijenog sveta, šabloni potrošnje nisu održivo vodili do rastućeg ekološkog uticaja, povećanih nejednakosti i socijalne isključivosti koje se ogledaju u ograničenom pristupu uslugama kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje i odgovarajući stambeni smeštaj. Kako rešiti ove izazove ostaje i dalje izazov. Dame i gospodo, disparitet između bogatih i siromašnih, u svim razmerama, od lokalnog do globalnog, je danas postao tako veliki da je postao politički destabilizujuća snaga u mnogim zemljama, bogatim i siromašnim i preko nacionalnih granica. Ovo poremećeno stanje stvari ne može dalje da bude ignorisano ili jednostavno rešavano odozgo nadole putem mehanizama upravljanja koji ne odgovaraju ljudskim i ekološkim potrebama.

Dok gradovi koji su povoljni za život zavise od racionalne ekonomije, to je samo jedna noga stolice. Ako naši gradovi žele da budu zaista održivi i harmonični, moramo da poboljšamo živote i dobrobit svih ljudi, posebno gradske sirotinje. Ne smemo da nastavimo da trošimo prirodne resurse tempom koji ne ostavlja mogućnosti našoj deci i unucima, ili kao što je to često slučaj, na račun dalekih lokalnih zajednica čiju smo društveno-ekonomsku ravnotežu narušili.

 

Dame i gospodo,

Na ovaj Svetski dan Habitata, moja misija – koja je započela pre skoro deset godina – je da pozovem na bezbedniju urbanu budućnost za sve kroz efikasno, učesničko, javno planiranje.

Oprostite mi što govorim o onome što je poznata istorija, ali je korisno podsetiti se da je profesija planera rezultat Američkog progresivnog pokreta. Kao odgovor na zloupotrebe i propuste razuzdanog kapitalizma kasnih godina devetnaestog veka, ovaj pokret dostojan poštovanja nastao je u američkoj srednjoj klasi na platformi dobrog upravljanja. Specifični ciljevi Progresivnog pokreta obuhvatali su:

* odstranjivanje korupcije i nepotrebnog uticaja vlade kroz obuzdavanje šefova i političkih mašinerija;

* direktnije uključivanje više ljudi u politički proces; i

* povećanje uloge vlade u rešavanju socijalnih problema i uvođenju poštenja u ekonomskim pitanjima.

Sledeći Teodora Ruzvelta i druge velike američke lidere raznih političkih ubeđenja, pripadnici Progresivnog pokreta su uspeli da promene kurs američkog vladanja, čineći ga responzivnijim na potrebe građana. To je dovelo do boljeg upravljanja gradovima, boljeg socijalnog zakonodavstva koje štiti prava žena i dobrobit dece i novi odnos ka životnoj sredini koji je pronašao svoje mesto u gradskim planovima i nacionalnim propisima. Profesionalizacija planiranja gradova bila je jedna od inovacija progresivaca, a u narednih pedeset godina planiranje u Americi je sazrelo i postalo integralni deo javne administracije. Američki planeri su pozivani da rade u celom svetu. Sa Amerikom koja je osvetljavala put, planiranje je prepoznato kao kritična funkcija urbanog upravljanja i bilo je prihvaćeno od strane skoro svih gradova u svetu. Planiranje, kao što znate, je jedinstvena ljudska sposobnost da predviđa posledice, utvrđuje alternativne budućnosti i identifikuje skup politika i akcija koje će nam pomoći da se krećemo ka poželjnijoj situaciji u budućnosti. Svi se slažemo oko idealne budućnosti koja će obezbediti adekvatan smeštaj za sve u našem urbanizovanom svetu. Svi se slažemo oko potrebe za adekvatnim radnim mestima uz pravednu nadoknadu. Svi se slažemo oko mudrosti čuvanja naših prirodnih resursa. Danas, kada se pripremamo za samit o klimatskim promenama, takođe moramo da dodamo slici ovu od nedavno priznatu pretnju.

Planiranje je već dugo prepoznato kao multidimenzionalno sredstvo za urbano upravljanje koje može da pomogne političkom procesu u balansiranju ekološke i ekonomske dimenzije, kao i dimenzije ravnopravnosti razvoja. Danas je planiranje u stanju da organizuje mnoštvo subjektivnih varijabli kroz nove tehnike vizionarstva i učešća javnosti. Planiranje je takođe u stanju da vrši složene analize korišćenjem novih tehnologija kao što su sistemi za geografske informacije i globalno pozicioniranje. Baš kao što se čini da su naši problemi van kontrole ustanovljenih funkcija upravljanja, planiranje se prilagođava i osavremenjuje da bi odgovorilo izazovima. Naša odgovornost kao političara, javnih zvaničnika i građana je da se čvrsto držimo jednog instrumenta – planiranja – koji će nam pomoći da ublažimo našu sklonost ka javnim ludorijama, da postavimo našu sudbinu u otvoren i inkluzivan proces planiranja. Moramo ili da planiramo sa ljudima i za ljude, ili da nastradamo od pritisaka stanovništva, klimatskih promena, migracija, potrošnje, neodgovornog individualizma i nekontrolisanog korporatizma. Na sreću, čovečanstvo je aktivno u borbi protiv ovih izazova. Svetski dan Habitata je prilika kada prepoznajemo najbolje prakse i inovacije u prevazilaženju izazova našoj održivoj budućnosti. U vezi sa tim, želim da iskoristim ovu mogućnost da čestitam pobednicima Habitatovog svitka časti i izgradnje i Fondacije socijalnih stanova iz Ujedinjenog Kraljevstva za 2009. godinu. One uključuju najbolje prakse u održivom urbanom planiranju i upravljanju iz različitih delova sveta, o čemu je opširno diskutovano u Globalnom izveštaju o ljudskim naseljima 2009, koji je danas objavljen. Preporučujem ovaj izveštaj kao obavezno štivo svima vama koji se bavite održivim razvojem. Na kraju, želim da se zahvalim vladi Sjedinjenih Država koja mi je pružila mogućnost da završim niz proslava Svetskog dana Habitata u Americi, koja je svetski lider u svakom pogledu. Pored toga, ima li boljeg mesta za održavanje ovih globalnih proslava od ove veličanstvene zgrade Nacionalnog muzeja. Želim da se zahvalim izvršnom direktoru g. Čejsu Rajndu što nas je ugostio i pokazao divno gostoprimstvo. Dame i gospodo, verujem da ćemo se ponovo sresti na narednom 5. zasedanju Svetskog urbanog foruma koji će biti održan u Rio de Žaneiru od 22. do 27. marta 2009. godine da nastavimo da razmenjujemo ideje i strategije za obezbeđivanje održive urbane budućnosti.

Zahvaljujem vam se na pažnji.

 

Kontakt

UN-HABITAT kancelarija u Pristini

Ministrstva Zgradba "Rilindja" 10. Nadstropje 10000 Priština, Kosovo
Telefon: +381 38 200 32611;
Faks: +381 38 224 122
E-mail: info@unhabitat-kosovo.org

Naslovna > Medija Centar > Vesti i dogadjaji